Pjesnik i novinar Ivo Lendić (1908.-1982.) jedan je od najistaknutijih predstavnika poezije kršćanskoga, katoličkoga nadahnuća i hrvatskog stvaralaštva u egzilu (Argentina). Zastupljen je u mnogim antologijama hrvatske književnosti u emigraciji. Izrazito tankoćutan, topao pjesnik težačke muke rodnoga pelješkoga poluotoka i duboke, istinske vjere, Lendić spaja mistični zanos molitve, intimnih raspuklina i “mistiku bolesti”. Nosive su preokupacije njegove lirike u egzilu – samoća, Bleiburg i križ hrvatskoga naroda te neiscrpna utjeha Božje ljubavi u bolesti koja je obilježila njegov život. Ovdje je prvi put sakupljen u knjigu i daje se hrvatskoj javnosti na uvid izbor iz lirskoga opusa (izuzev pjesnikove ostavštine) toga prešućivanoga hrvatskog pjesnika, zaslugom priređivača izdanja, književnika Božidara Petrača, koji donosi i opširan osvrt na pjesnikov životni put i djelo.