Antun Branko Šimić (1898.-1925.) bio je hrvatski pjesnik, esejist, kritičar i prevoditelj. Prve pjesme objavljuje 1913. u zagrebačkoj “Luči” i 1914. u “Pobratimu”. Potkraj 1917. pokreće književni časopis “Vijavica” (1917.-1919.), 1919. svoj drugi književni časopis “Juriš”, a 1924. reviju “Književnik”. Za života je objavio samo zbirku pjesama Preobraženja (1920.). U ovoj knjižici, priređivač Božidar Petrač, sabire i objavljuje 71 pjesmu spomenutog autora među kojima su: Glas iz daljine, Nedjelja, Blagoslov žita, Rosa mystica, Molitva, Molitva na putu, Molitva za preobraženje, Put, Raspeće, Marija, Smrt i ja, Blagoslov i mnoge druge.