Ovaj dokument na 74 stranice donosi više govora i pisama svetog pape Ivana Pavla II. o svetom Tomi Akvinskom. Akvinčevo misaono djelo za Ivana Pavla II. predstavlja filozofiju bitka otvorenu svekolikoj zbilji. Kroz četiri govora (1979., 1980., 1986., 1990.) i jedno pismo (1993.) o Tominoj suvremenosti, antropocentričnost se otkriva kao Woytilin ključni pojam za iščitavanje Sume teologije i drugih Akvinčevih spisa. Ivan Pavao II. ističe Akvinčevu strast za istinom kao mogući lijek sve raširenijoj osobnoj i društvenoj krizi etike. Sveti Toma, uzor kršćanskog istraživača, Papu najviše zanima kao onaj koji potvrđuje dostojanstvo ljudske naravi. Stoga mu je 13. rujna 1980. dodijelio naslov “Naučitelj Čovječnosti” – “Doctor humanitatis”.